Poslednje vesti
  1. Devet igrača Indiansa na širem spisku reprezentacije Srbije!
  2. XIV Trofej Beograda – Inđija Indians ponovo šampioni
  3. Inđija Indiansi šampioni Srbije!
  4. Inđija Indiansi domaćini spektakularnog finala Seniorske fleg lige Srbije 2023
  5. U13 ekipa Indiansa osvojila bronzanu medalju na Finalnom Turniru U13 Fleg Lige Srbije 2023

IFAF Rules :: Pravila američkog fudbala

Američki fudbal je jedan od najdinamičnijih sportova današnjice. Svaka akcija nosi nova uzbuđenja, a jedini miran period je između dve akcije kada timovi odlučuju šta će učiniti sledeće. Jedni igrači su krupni i snažni dok su drugi sitniji i brzi. Brutalna snaga je često neophodna u ovoj igri, ali takođe i inteligencija, brzina i veština. Iako je ovo igra velike kompleksnosti, naročito na profesionalnom nivou, osnovna pravila su lako razumljiva.

OSNOVE

Svaki tim ima na raspolaganju 54 igrača od kojih za jednu utakmicu može da prijavi 45, a na samom terenu svaka ekipa broji po 11 igrača. Tim koji ima loptu u posedu predstavlja napadački tim (offense) i njihov je cilj da trčanjem ili dodavanjem prenesu loptu preko protivničke gol linije, odnosno unesu je u protivničku end zonu (end zone). Ukoliko iz četiri pokušaja napadački tim ne uspe da pređe 10 jardi on gubi posed lopte. Drugi, odnosno odbrambeni tim (defense) nastoji da zaustavi napadački tim i natera ih da im prepusti posed lopte. Kada napadački tim postigne pogodak ili izgubi loptu, uloge se menjaju.

 

TEREN

Dimeznije terena na kome se igra američki fudbal su slične dimenzijama evropskih fudbalskih terena. Dužina terena je 100 jardi (91.44m), a širina 53 jardi (48.46m). Male bele oznake po ivicama terena (yard markers) pomažu sudijama, igračima i naravno publici u praćenju igre. Verovatno najznačiji deo terena je end zona. End zona predstavlja polje od dodatnih 10 jardi na svakoj strani terena i to je prostor u kome se postižu poeni. Kada napadački tim unese loptu u end zonu postiže glavni pogodak u igri (touch down). Podloga na kojoj se igra može biti zemljana sa pravom travom ili veštačka.

VREME

Utakmica je podeljena na četiri perioda u trajanju od po 12 minuta (quarters). Pauza između prve i druge kao i između treće i četvrte četvrtine je 2 minuta, dok je pauza između druge i treće četvrtine (half-time) 12 minuta. Akcije između prve i druge kao i između treće i četvrte četvrtine se ne prekidaju, tj. timovi nastavljaju tamo gde su stali pre pauze. To nije slučaj kada je u pitanju poluvreme odnosno prekid između druge i treće četvrtine. Treća četvrtina počinje izvođenjem početnog udarca (kick-off) kao i na početku utakmice.
Napadački tim ima na raspolaganju 25 sekundi za pripremu svake akcije (period od trenutka kada sudija da znak do trenutka početka izvođenja nove akcije).
Vreme se zaustavlja kada igrač izađe izvan terena, u slučaju nekompletnog dodavanja i kada sudija dosudi prekršaj.
Ako se utakmica završi nerešenim rezultatom u regularnom toku, igra se produžetak od 15 minuta (overtime). U produžetku obe ekipe imaju pravno na po jednu akciju koju započinju sa 25 jardi od protivničke end zone. Ekipa koja postigne više poena je pobednik. U slučaju nerešenog rezultata igra se novi produžetak i tako dok se ne odluči pobednik. Posed lopte se na početku produžetka određuje bacanjem novčića kao i na početku utakmice.

IGRAČI

Svaki tim ima tri međusobno nezavisne postave: napadačku (offense), odbrambenu (defence) i tim za specijalne zadatke (special team). Napačka postava je u igri kada je tim u posedu lopte, odbrambena kada je protivnik u posedu lopte, a tim za specijalne zadatke ulazi u igru u situacijama kada se izvode udarci nogom, kao što su ispucavanje (punt), šut za tri poena (field goal) i početni udarac (kickoff)

 

NAPADAČKA POSTAVA (OFFENSE)

Kada je ekipa u posedu lopte na terenu se nalazi njena napadačka postava (offense). Od jedanaest igrača na terenu samo njih petorica imaju pravo da budu u kontaktu sa loptom, a to su: kvoterbek (quarterback), krilni hvatači (wide receivers), tajt endovi (tight ends) i trkači (runnig backs ). Kvoterbek je mozak ekipe i od njega potiču sve akcije. Ostali igrači sačinjavaju takozvanu ofanzivnu liniju (offensive line) čiji je zadatak da blokiraju odbranbene igrače protivničke ekipe i tako zaštite svoje napadače, a pre svega kvoterbeka. Znači, jednu napadačku postavu sačinjavaju sledeći igrači:
– centar (center) – dodaje loptu kvoterbeku (snap);
– kvoterbek (quarterback) – organizuje napad, dodaje loptu hvatačima (wide receivers, tight ends) ili je uručuje trkačima (running backs), a može i sam trčati sa njom;
– 2 beka (guards) i dva obarača (tackles) – blokiraju odbranu i tako štite svoje napadače, a pre svega kvoterbeka;
– 2 do 4 krilna hvatača (wide receivers) – hvataju dodavanja i dalje osvajaju prostor trčanjem;
– 1 ili 2 trkača (running backs) – preuzimaju loptu od kvoterbeka i osvajaju prostor trčanjem;
– 1 ili 2 tajt enda (tight ends) – blokiraju odbrambene igrače, a mogu i hvatati dodavanja.

ODBRAMBENA POSTAVA (DEFENSE)

Zadatak odbrambene postave je jasan. Zaustaviti osvajanje prostora napadačke ekipe i što pre preuzeti posed lopte. Odbrambenu postavu sačinjavaju sledeći igrači:
– lajnbekeri (linebackers) – pokušavaju da osujete dodavanja, zaustavljaju trkače ili kvoterbeka u osvajanju prostora sa loptom;
– defanzivna linija (defensive line) – pokušavaju da probiju ofanzivnu liniju protivničke ekipe koja štiti kvoterbeka;
– kornerbekovi (cornerbacks) – brane dodavanja kvoterbeka ka krilnim hvatačima, a takođe i pomažu u zaustavljanju trčanja;
– sejfti (safety) – brani dodavanja kvoterbeka ka krilnim hvatačima, a takođe i pomaže u zaustavljanju trčanja.

POČETNI UDARAC (KICKOFF)

Utakmica počinje izvođenjem početnog udarca. Lopta se postavlja na specijalno postolje (kicking tee) na liniju koja označava 35 jardi polovine terena odbrambene ekipe, a određeni igrač iz odbrambene ekipe (placekicker) je šutira što dublje u polovinu protivnika. Određeni igrač iz specijalnog odreda napadačke ekipe (kick return man) pokušava da uhvati loptu i da trčanjem osvoji što više jardi. Mesto na kome ovaj igrač biva zaustavljen je mesto sa koga napadačka ekipa započinje svoj drajv (drive), odnosno seriju ofanzivnih akcija. Ukoliko je ispucana lopta uhvaćena u end zoni napadačke ekipe, igrač koji je uhvatio loptu može zaustaviti igru tako što će jednim kolenom dodirnuti tle u end zoni i time označiti takozvani tačbek (touchback). U tom slučaju napadačka ekipa započinje drajv sa linije koja označava 20 jardi njihove polovine terena.

 

PRVI DAUN (FIRST DOWN)

Napredak u američkom fudbalu se meri u jardima (yard, 1yard = 91.44cm). Cilj napadačke ekipe je da osvoji što više jardi i tako se što više približi protivničkoj end zoni. Na početku drajva napadačka ekipa ima četiri pokušaja da osvoji 10 jardi i time osvoji novi prvi daun (first down), odnosno novu seriju od četiri pokušaja za osvajanje novih 10 jardi. Ukoliko napadačka ekipa ne uspe iz četiri pokušaja da osvoji 10 jardi, gubi posed lopte. U najvećem broju slučajeva napadačka ekipa samo prva tri pokušaja koristi za osvajanje novih 10 jardi, dok se četvrti pokušaj koristi za ispucavanje (punt), kako bi se početak napada protivničke ekipe što više udaljio od sopstvene end zone.

KRETANJE LOPTE (trčanje i dodavanje)

Svaka akcija počinje izvođenjem takozvanog snepa (snap). Na liniji skrimidža (line of scrimmage), koja predstavlja mesto na terenu na kome je završena prethodna akcija i počinje naredna, kvoterbek (quarterback) glasno šifrovano najavljuje varijantu sledeće akcije i igrač ispred njega, centar (center) dodaje mu loptu kroz noge, a ovaj je dalje može baciti, uručiti ili sam trčati sa njom.

TRČANJE (RUN)

Prvi način za osvajanje prostora je trčanje (run). Kvoterbek uručuje loptu trkaču (running back, half back) koji pokušava da trčanjem sa loptom u rukama osvoji što više jardi. Kvoterbek takođe može osvajati prostor trčanjem.

 

DODAVANJE (PASS)

Drugi način za osvajanje prostora je dodavanje (pass). U najvećem broju slučajeva dodavanje izvodi kvoterbek, mada dodavanje može izvesti i neki drugi igrač, obično u cilju zbunjivanja protivničke odbrane. U stvari, dodavanje može izvršiti bilo koji igrač napadačke ekipe sve dok se mesto sa koga se izvodi dodavanje nalazi iza linije skrimidža. Dodavanje je kompletno kada jedan od igrača napadačke ekipe, najčešće krilni hvatač (wide receiver) uhvati loptu pre nego što ona dodirne zemlju. Ukoliko lopta dodirne zemlju pre nego što je bilo ko uhvati, to se naziva nekompletan pas (incomplete pass). Igrač koji uhvati dodavanje ima pravo da dalje osvaja prostor trčanjem dok ga ne zaustavi protivnička odbrana. Dodavanje je dosta rizičnije od trčanja jer lako može doći do presecanja (interception), ali se uspešnim dodavanjem lakše osvaja veći broj jardi nego trčanjem.

OBARANJE (TACKLE)

Obaranje (takcle) je jedan od načina zaustavljanja protivničkog napada i on predstavlja hvatanje i obaranje protivničkog igrača koji nosi loptu. Igrač je oboren kada barem jednim kolenom dodirne tle i akcija se tada prekida. Akcija se prekida i u slučaju kada igrač koji nosi loptu izađe van terena.

 

TAČDAUN (TOUCHDOWN)

U američkom fudbalu se može poentirati na četiri različita načina, pri čemu svaki način donosi različit broj poena. Tačdaun (touchdown) je glavni način poentiranja koji donosi najveći broj poena. Njegova vrednost je 6 poena. Tačdaun se može postići na više načina i to: unošenjem lopte u protivničku end zonu, hvatanjem dodavanja u protivničkoj end zoni, hvatanjem ničije lopte (fumble) u protivničkoj end zoni ili hvatanjem početnog udarca u protivničkoj end zoni ako lopta pre toga nije dotakla tle i nije bila dodirnuta od strane protivničkih igrača. Postignuti tačdaun omogućava napadačkoj ekipi i dodatni pokušaj za osvajanje ekstra poena (extra point) čija je vrednost 1 poen.

 

EKSTRA POEN (EXTRA POINT) i PRETVARANJE ZA DVA POENA (TWO-POINT CONVERSION)

Neposredno posle postignutog tačdauna, lopta se postavlja na liniju koja označava 3 jarda od protivničke end zone. Napadačka ekipa u tom slučaju ima dve opcije. U najvećem broju slučajeva izvodi se ekstra poen (extra point), pri čemu šuter napadačke ekipe treba da šutne loptu kroz gol i tada napadačka ekipa dobija 1 poen. Ovaj udarac se još naziva i PAT, što je skraćenica od Point After Touchdown. Druga varijanta je pretvaranje za dva poena (two-point conversion), pri čemu napadačka ekipa treba da unese loptu u end zonu protivničke ekipe na isti način kao kada se postiže tačdaun, a ukoliko uspe u tome dobija 2 poena.

ŠUT IZ POLJA (FIELD GOAL)

Ukoliko napadačka ekipa ne može da postigne tačdaun, mogu pokušati da poentiraju šutem iz polja (field goal) koji donosi 3 poena. Šut iz polja se može izvesti sa bilo kog mesta na terenu (najčešće u okviru 45 jardi protivničke polovine) i u bilo kom trenutku utakmice. Da bi šut iz polja doneo 3 poena, šuter (field goal kicker ili placekicker) mora pogoditi gol sa mesta sa koga izvodi šut.

SEJFTI (SAFETY)

Još jedan način poentiranja je takozvani sejfti (safety). Ukoliko igrač napadačke ekipe bude uhvaćen sa loptom (tackle) u svojoj end zoni protivnička ekipa dobija 2 poena.

IZGUBLJENE LOPTE (TURNOVERS)

U prevelikoj želji da što pre stignu do protivničke end zone, igrači napadačke ekipe mogu napraviti par fatalnih grešaka i tako prepustiti loptu protivničkoj ekipi. Lopta se može izgubiti na dva načina, a to su: ničija lopta (fumble) i presečena lopta (interception). U oba slučaja ekipa koja osvoji posed lopte može osvajati prostor do trenutka zaustavljanja od strane protivničke odbrane.

NIČIJA LOPTA (FUMBLE)

Ukoliko igrač napadačke ekipe ispusti loptu ili mu ona bude izbijena iz ruku pre nego što barem jednim kolenom dotakne tle, lopta postaje ničija (fumble) i tada posed lopte dobija ona ekipa koja prva dođe do nje. Bilo koji igrač na terenu iz obe ekipe može uhvatiti ničiju loptu.

PRESEČENA LOPTA (INTERCEPTION)

Agresivnom odbranom odbrambeni igrači mogu doći do lopte presecanjem protivničkog dodavanja. I u ovom slučaju važi isto pravilo kao i kod kompletnog dodavanja, tj. lopta mora biti uhvaćena pre nego što dodirne tle.